Jesenje jutro na Spuškoj tvrđavi mirisalo je na razgovor o minulim vremenima, običajima, istoriji, legendama, ali i nekim drugim, aktuelnijim i savremenijim temama koje stvarnost umije da nametne. Turska tvrđava u Spužu, tačnije njeni ostaci na Spuškoj glavici, koja se nalazi na pola puta između Danilovgrada i Podgorice, mjesto je sa koga se pruža nevjerovatan pogled na čitavo podnožje i koje bi, ukoliko bi se povremeno „održavalo” moglo prerasti u više nego zanimljivu izletničku atrakciju ljubitelja prirode i istorije, prije svih Danilovgrađana i Podgoričana kojima je ujedno i najbliža.
Put do nje je prohodan, obilježen je planinarskim markacijama i lako se prati, dok je sam početak puta, u podnožju, u ovo doba godine i ljeti teže pronaći. Ipak, ljubazni mještani lako upute namjernike na početak staze duge 1.200 metara, koja započinje iznad jednog prodajnog objekta. Prije nekolike godine, članovi Planinarsko-sportskog kluba „Prekornica” uredili su stazu do Spuške tvrđave, do koje se, uz nevelik napor, može stići za nešto više od dvadesetak minuta. Prije njihove akcije, o kojoj je ranije pisao „Dan”, staza je bila gotovo nevidljiva.
Kako se bliži kraj puta do tvrđave, posjetilac primjećuje da hoda po popločanom dijelu, koji kao da izranja iz brda svjedočeći o veličini i važnosti samog zdanja. Njegove konture jasno su vidljive i predstavljaju prvi znak da se putnik bliži samoj kapiji, mjestu na kom je nekada bio prvi „kontrolni punkt” za propuštanje u tvrđavu koje ovih jesenjih dana čuva i pohodi prava armija puževa.
Sam ulaz u ovu građevinu oivičen je pravilno izvajanim lukovima koji su dobro očuvani i po kojima se može naslutiti koliko je monumentalno bilo ovo utvrđenje. Rastinje je pokrilo ostatke zidina, ali se one jasno vide svjedočeći o stamenosti i postojanosti ondašnje gradnje, čijoj tehnici bi pozavidjeli i mnogi savremeni graditelji. Nego, vrijeme će reći svoj sud.
U hodnike koji vode u unutrašnjost nije bilo moguće ući zbog rastinja koje se ispriječilo na samom ulazu u njih. Posebno se primjećuju brojne puškarnice kroz koje se pogled usmjerava na puteve u podnožju. Pogled kroz svaku - priča je za sebe.
Na sredini, u gustom rastinju, prepunom trnja, nalazimo očuvanu zmijsku košuljicu, što je bio jasan znak i upozorenje da će znatiželja ostati poražena, te da ne treba remetiti mir „stražara tvrđave”. Ono što kvari cjelokupan doživljaj jesu grafiti, na kojima se pogled neminovno zadrži, ali i otpad koji nemarni posjetioci u velikim količinama ostavljaju u rovovima, zidinama i hodnicima ovog značajnog istorijskog zdanja.
Očuvano je i stepenište koje je naslonjeno uz unutrašnju stranu bedema, a duž koga su nisko poređane puškarnice. Sa samog vrha puca izuzetan pogled na Bjelopavlićku ravnicu. Spuž i Zeta su kao na dlanu. Most takođe... Čini se da bi se mogao rukom dokučiti.
Na obližnjem brdu se, s vremena na vrijeme, može primijetiti bijeli dim. U pitanju je brdo Maljat sa kog se vadi bijeli kamen. Ništa ne remeti tišinu.
Kako bilježe istoričari, srednjovjekovni Spuž razorili su Turci prilikom osvajanja i držali ga u ruševinama sve do kraja 17. vijeka, kada, zbog unutrašnjih teškoća, i neuspjeha na spoljnopolitičkom planu, dolazi do pojačanog otpora crnogorskih, brdskih i hercegovačkih plemena, pa je Turska bila prisiljena da u pograničnim oblastima podiže nova utvrđenja od kojih su se neka postepeno razvijala u gradove (Spuž, Onogošt, Kolašin, Plav, Rožaje).
Spuška tvrđava sa tablom se nalazi u Spužu i jedno je od istorijskih i turističkih znamenitosti Danilovgrada. Turci su pod nadzorom Hodaverdi paše prvih godina XVIII vijeka podigli utvrđenje, grad na površini od 1.400m2, sa kulama, jakim bedemskim zidovima, prilaznim putevima, kapijama, kućama za dizdara, boravak straže i druge objekte. Utvrđenje je, kako bilježe istoričari, nastalo zbog dugih i upornih nastojanja Crnogoraca da se, prekidajući ratničke turske kolone, plijeneći njihove trgovačke kanale i diplomsku poštu otrgnu od okupacije. U podnožju glavice i na granicama naselja izgrađene su jake gradske kapije: Adska, Burumska, i Alijagića kapija, kao i zaštitne kuće sjevernim obodom spuškog polja. Tvrđavu karakterišu jaki odbrambeni zidovi zbog kojih je, kao i zbog svoje nepristupačne pozicije, bila praktično neosvojiva, u šta se posjetioci mogu lako uvjeriti. Strme strane koje kao da se sijeku zajedno sa bedemima svjedoče u prilog tome. Svojevremeno je ova tvrđava imala 24 kule, od kojih je danas sačuvano tek nekoliko. Spuška tvrđava je predstavljala ozloglašeno tursko uporište iz kojeg su u XVIII i XIX vijeku kretale brojne kaznene ekspedicije po Crnoj Gori.
Spuž je poslije mnogih bitaka, sukoba, vojevanja, napada i upada u utvrđeni grad oslobođen 1879. godine nakon 400 godina.
Danas ovo zdanje iščekuje da bude adekvatno valorizovano i što dostupnije ljubiteljima kulturno-istorijskih spomenika, prošlosti, ili prosto, prirode i mira. Dok ih iščekuje, ostavljamo je zagledanu u sebe - kroz puškarnicu.
A. ĆUKOVIĆ
FOTO: L. RUŽIĆ